Stillness..

Napišem jednu riječ, pa svaka sljedeća gubi svoju vrijednost. Sasvim slučajno poslušam neku pjesmu, pa sve poslije nje postanu dosadne i iritantne.
Probudim se iz bajke, pa svaki sljedeći san nije isti, pokušavam napisati par riječi, a da ne izgube svoju ljepotu, ali sve uzalud. A onda pokušam pobjeći od plavog neba u neku tamnu noć u nadi da ću odsanjati neku novu bajku, da napišem neku drugu riječ, a ostale da se same nižu jedna za drugom. I shvatim da je sve to uzalud, odustajem od nove bajke, novih riječi, novih želja.
Odlučim uživati u tišini koja mi je nekad bila glavna inspiracija za stvaranje nečeg novog.

Tišini koja traje satima..