Ugođaj je postignut.

Ostatak neprikladnoga veza, za životinju ili pak za čovjeka, s nepreglednih ravnica, itekako oslikava simboličnost trenutka odlaska. Samo ON je kadar vratiti sve na svoje mjesto.

P.S.
Na žalost ili kao potvrda tvoje slike, statistika je neumoljiva.

Bravo, bravo!

Pod predhodnim osvrtom Bravo, uvijek mislim kako je slika pogođena.
Ipak, gledajući sveprisutne slike, jednostavno sam morao istaknuti ovu:

Naime, dječak ( djevojčica ) nalazi se unutar bloka zgrada zatvoren sa svim mogućim stranama urbane sredine koja projicira i simbolično ali i aktualno stanje otuđenje. Ekstremno crno bijela slika ne podržava tonske prijelaze niti želi hvatati oku lijepi ambijent. Upravo suprotno, slika se može slobodno svrstati u glagolska vremena prezent, perfekt i futur što bi u konačnici bila izvedenica poput Zauvječnosti ili univerzalnosti.
Nedvojivo je kako je slika u navedenome kontekstu upečatljiva i kako je upravo na svim razinama vremena upečatljiva. Naime, obrazlažući sadržaj slike, bez obzira na trenutak ispaljivanja hica, slika nas definitivno vodi u vječnu problematiku kontinuiteta postojanosti otuđenja.
Možda bi bilo neprikladno pripustiti autoru jednu malenu i završnu pjesmicu o zvukovima, urbane sredine, otuđenja, ili pak stanja i zbivanja.
Pa eto pripuštam glazbenu pozadinu ili kulisu ove slike bez pretenzija, s Einstürzende Neubauten, i pjesmicom ”Alles in Allem”

https://www.youtube.com/watch?v=0Nz9t_4XLcc