FOTOGRAFIJA.BA | Blog
Fotografija.ba na facebook-u Fotografija.ba na twitter-u Fotografija.ba na Google+

Autor: Dejan Djuric

Postanite polaznik fotoseminara Fotosofia 10

Datum i vrijeme objave: 23. April 2015. u 08:03 Kategorija: Vijesti Autor: Dejan Djuric

Fotosofia, besplatni sedmodnevni seminar za naprednu fotografiju pod vodstvom Damira Hoyke, ove godine slavi 10 godina!

‘Iznimno sam ponosan što idemo i desetu sezonu. Kroz ove godine, kroz seminar je prošlo 135 talentiranih ljudi. Mnogima je upravo Fotosofia pomogla da u sebi pronađu okidač i postanu vrsni fotografi koji samostalno rade u magazinima, održavaju izložbe i dobivaju vrijedne i prestižne nagrade. Ponosan sam također što imamo i jednu malu zajednicu fotografa koji su nakon seminara uspješno upisali studij snimanja na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. A najviše me veseli što je stvorena mreža ljudi koji i nakon što seminar završi, rade i uče jedni od drugih i što je najvažnije – dobro se zabavljaju’, rekao je Hoyka koji je prvu generaciju pokrenuo, kako kaže, jer je vjerovao da se vrijeme gorišnjeg odmora može pretvoriti u nešto drugima korisno, a i svima zabavno: Lavina se zakotrljala i više nije bilo povratka – zaključuje Hoyka.

Vijest za koju vjerujemo da će razveseliti sve ljubitelje fotografije je da možete besplatno preuzeti, downloadom sa www.fotosofia.info, u print kvaliteti više od 50 fotografija koje vam povodom jubileja poklanjaju seminaristi proteklih Fotosofija i Hoyka.

A odabrane seminariste ove godine očekuje intenzivan tempo ispunjen teoretskim i praktičnim fotoaktivnostima. Uz predavanja Hoyke i drugih stručnjaka, seminaristi će se imati priliku usavršavati u reportažnoj, modnoj i umjetničkoj fotografiji, u asketskim produkcijskim uvjetima pokušat će osvojiti medalju FOTOkreativac, a snimat će i modni editorijal.

Niti na ovom seminaru neće izostati najatraktivniji dio – snimanje portreta celebrityja, teme čijoj su realizaciji pomogla mnoga poznata imena – Rene Bitorajac, Zuhra, Boris Mirković, Zoran Predin, Barbara Kolar, Maja Vučić i mnogi drugi. Ove godine Fotosofia će, među ostalima, ugostiti i frontmena legendarne beogradske grupe Električni orgazam Srđana Gojkovića-Gileta.

‘Veselim se što ću ove godine stati pred objektiv Hoykinih seminarista. Prema onome što sam čuo, u samo dva sata pozirat ću nizu fotografa, što do sada još nisam iskusio. Sudeći po iskustvima mojih prethodnika, poput Davora Gopca i Enisa Bešlagića, bit će to prilika da sam sebe vidim u nekom novom svjetlu’, rekao je Gile, koji na Fotosofiju dolazi u organizaciji zagrebačke Tvornice kulture.

Natječaj, kojim će biti odabrano 15 seminarista, otvoren je do 20. svibnja 2015. Seminar će se održati pod pokroviteljstvom tvrtke Epson i Raiffeisen banke u Termama Tuhelj od 21. do 28. lipnja 2015. godine. Kako se prijaviti možete pročitati na www.fotosofia.info

Na istoj web stranici objavljen je i natječaj ‘Fotosofia 10 FOTOmodel’ za fotomodele, make up artiste, frizere, stiliste i modne kreatore – suradnike na snimanju modnih fotografija Fotosofije 10.

Autor: F.ba

Putovanje u Atinu i predstavljanje Nikkor objektiva

Datum i vrijeme objave: 16. April 2015. u 11:29 Kategorija: Vijesti Autor: F.ba

Nikon Europe i ove godine organizovao je prezentaciju najnovijih objektiva, ovog puta u Atini. Prezentacija je trajala dva dana, 25. i 26. marta, a predstavnik Nikon Srbija i Nikon BiH bio je poznati banjalučki fotograf Dejan Đurić.

Prvog dana, nakon uvodne Nikon prezentacije o Nikkor objektivima i upoznavanja sa svjetski poznatim  fotografima – Alastair Philip Wiper, Elena Chernyshova, Benedicte Kurzen i Philip Poupin, uslijedila je večera u predivnom restoranu Acropolis nadomak Akropolja. Nakon večere, naoružan  aparatom Nikon D4s i objektivima Nikkor 20mm f/1.8, Nikkor 24mm f/1.4, Nikkor 28mm f/2.8 i Nikkor 58mm f/1.4, Dejan se zajedno sa kolegama fotografima zaputio ulicama Atine tražeći savršen kadar za noćnu fotografiju.

Nikon je drugi dan učinio još ispunjenijim. Učesnici raspoređeni po grupama i predvođeni na određen vremenski period sa svakim od poznatih fotografa, istraživali su poznate i nepoznate dijelove Atine i svakako dobili mnoštvo savjeta oko fotografisanja.

Prvo su posjetili Big Bazar koji je prepun starina i detalja koji osvajaju pogledom i u kom se susreće toliko kultura. Uslijedila je posjeta pijacama ribe i mesa, a zatim i obilazak Brettos-a koji živi preko sto godina i nosi titulu prvog/najstarijeg bara u Atini. Kiša ih nije omela u šetnji i fotografisanju, pa su vidjeli i sam centar grada u kome se susreće grčka kultura sa brzim i modernim životom.

Dejan ističe kako je beskrajno zahvalan Nikon Europe na predivnom putu i nezaboravnom iskustvu tokom kog je shvatio da je Atina puno više od blještave srebrne prestonice i turističkog grada baš zbog svih onih ljudi kojima je Atina kuća, a ne atrakcija i na čijim licima se očitava pravi život jednog Atinjanina.

Više informacija i fotografija o ovom putovanju možete pogledati na Dejanovom BLOG-u na ovom LINKU.

Autor: F.ba

REPORTAŽA: Izumiranje analogne zabave

Datum i vrijeme objave: 13. April 2015. u 21:00 Kategorija: Info, Reportaže Autor: F.ba

Neke od najsretnijih slika iz djetinjstva vežem za dolazak luna parka. Sreća za djecu i noćna mora za roditelje koji su morali trpiti stalno moljakanje. I naravno čekati dok se ne umorimo od igre.

Danas je situacija dosta drugačija, luna parkove su zamjenili pametni telefoni i  kompjuteri. Luna parkovi izgledaju poput vremenskih putnika, sve je isto – stare mašine, iste kao i prije 20 godina.  Čak mi se učini da isti ljudi rade na kasama.  Sve je isto, osim što nema vriske i sreće razdragane djece. Ono što je nekada bio simbol zabave, danas je samo otužan prizor u raspadanju – zapisao je u reportaži Haris Čalkić.

Klikom na fotografiju otvarate reportažu

Klikom na fotografiju otvarate reportažu

Reportaže na portalu Fotografija.ba se objavljuju svaki drugi ponedjeljak, a sve sa ciljem promovisanja kvalitetnih fotopriča. Medijski partner fotoreportaža je najčitaniji portal u BiH – Klix.ba koji također prenosi ovaj sadržaj.

Sponzor reportaža je Canon Bosna i Hercegovina, a sve do sada objavljene reportaže pogledajte OVDJE.

Ukoliko želite da objavite priču u ovoj rubrici, pošaljite upit na info@fotografija.ba

Autor: F.ba

KOLUMNA: Voajerizam ili lov na trofeje?

Datum i vrijeme objave: 7. April 2015. u 14:51 Kategorija: Info, Vijesti Autor: F.ba

Piše: Mladen Pikulić 

Koji elementi razlikuju dobru od prosječne fotografije?

Opservacija, analitika i rješavanje problema su početni elementi kako doći do dobre fotografije. Za vrijeme razgovora sa sugovornikom, često se uhvatim kako u stvari proučavam svjetlo koje pada na njegovo lice, odnos svjetla i sjene, njegove pokrete i mimiku lica, utvrđujuci pravi ugao snimanja i svjetlosne uslove koji bi napravili fotografiju koja bi najbolje odgovarala njegovom karakteru, iako razgovor nema profesionalni angažman niti ja imam foto aparat.

Susan Sontag je već poodavno konstantovala da fotografija ima korelaciju sa voajerizmom a ja bih još dodao i sa posjedovanjem. Nije slučajno da su afrička plemena odbijala da se fotografišu da im ne bi ukrali dušu. Ako ovu ideju prenesemo na Balkansko područje, onda je priča urednika Slobodne Bosne sasvim autentična kada je u muškom društvu komentarisao ljepote slučajne prolaznice a poznati sarajevski fotograf mu je replicirao kako ju je on već fotografisao.Fotografija je u stvari lovačka kategorija: sakupljanje trofeja.

Birvaktile, nauružan crno/bijelim filmom, fotograf je po Bressonovim uputama kretao u svakodnevni lov, krstareći uzduž i poprijeko ulicama svoga grada, ne bi li se baš iza sljedećeg ugla ukazala fotografija njegovih snova.

Vječito novinarsko pravilo: “biti u pravom trenutku na pravom mjestu” uglavnom znači uspjeh do kvalitetne fotografije a u rijetkim situacijama i obrnuto. Za vrijeme masakra u Miskinovoj ulici bio sam smo par stotina metara daleko u okolini tadašnje Sarajke. Dok sam došao na lice događaja, sa strane vječne vatre, većina unesrećenih je bila prenesena u bolnicu, ali jos par ranjenih ljudi ležalo je na cesti a ispred mene se prostirala bukvalno rijeka krvi. Ljudska krv na sunčanom danu ima veoma neprijatan miris. Stajao sam na početku Miskinove ulice, imajuci “idealan” dekor sa morem ljudske krvi na sivom asfaltu (zvuči patetično ali je bukvalno bilo tako) i par preostalih ranjenih sugrađana, da napravim svjetsku fotografiju, okrenuo sam se nazad jer nisam mogao gaziti po ljudskoj krvi.

Druga situacija da napravim interesantnu fotografiju se desila u predsjedništvu BiH za vrijeme rata kada je Oslobođenje pozvano da napravi intervju sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem. Tadašnja situacija me podsjetila na legendarnu fotografiju Jousufa Karscha kada je snimao Winstona Churchilla. Winston Churchill nije vadio iz usta svoju kubansku cigaru, dok mu Karsch nije drsko izvukao cigaretu iz usta i u tom trenutku Churchillovog ogorčenja i bijesa napravio jedan od najboljih portreta u istoriji fotografije.

Churchill - photo by Yousef Karsh

Churchill - photo by Yousef Karsh

Sličnu situaciju sam doživio za vrijeme rata tokom intervjua sa Alijom Izetbegovićem koji je tog dana očito bio uzdrman ratnim dešavanjima. Predsjednik je par puta potezao za cigaretom da je zapali a ja sam u istom trenutku potezao za Nikonom. Taj njegov “porok” pušenja očito nije htio da pokaže u javnost a ja sam to ubrzo shvatio; nakon nekoliko njegovih pokušaja u očaju da zapali cigaretu, i “dođe tobe”,  i mojih paralelnih poteza dizanja Nikona. Simultativno podizanje njegove cigarete i mojeg Nikona podsjeća me dan danas na neku jeftinu burlesku, pa sam tada odlučio da ne maltretiram više predsjednika i da ga na miru pustim da popuši svoju cigaretu. On nije upotrijebio svoje ljudsko pravo da mi zabrani da fotografišem a ja nisam upotrijebio svoje profesionalno pravo da fotografišem. Prećutno smo se sporazumjeli. Ja sam ostao bez svog trofeja a rahmetli predsjednik je našao oduška u svojoj cigareti.

Snimati poznate ljude

Snimati poznate ljude nije jednostavno. Moraš vise znati o njima nego o svom rođenom djetetu. Nepredviđene sitnice i svaki element ponašanja i reakcije igraju ogromnu ulogu. Iako se kao ljudska rasa hvalimo razumskim ponašanjem ipak mnogi odnosi između ljudi, pa čak i oni profesionalni, uspostavljaju se na rudimentarnom i neobjašnjivom načinu potpuno banalne emotivne reakcije po principu dopadanja, animoziteta ili ravnodušnosti. Kasnije će se uspostaviti da empatija ima isto tako veliki značaj u kreiranju fotografije kao i klasični elementi dobre fotografije.

Teško je predvidjeti kako će se odnosi za vrijeme fotografisanja odvijati. Iako su fotografske knjige pune tehničkih objašnjenja kako snimiti dobar portret ipak nepredviđena alhemija između dva čovjeka je veoma ključan faktor. Fotografisanje Pima Fortuyna za naslovnu stranu Rotterdamskog magazina bilo je predviđeno samo 15 minuta, a ja sam ostao sat vremena. Bojaznost redakcije kako će arogantni desničarski profesor reagovati na stranca fotografa bilo je veliko.

Nakon mog predstavljanja da sam iz Sarajeva, profesor je počeo sasvim neočekivano i za mene i za urednika, ushićeno pričati o istorijskoj ulozi Tita i bivšoj Jugoslaviji. Bojaznost i barijera prema, u ovom slučaju strancu fotografu, rasprsila se u sekundi i svaku moju ideju Pim Fortuyn je sa entuzijazmom prihvaćao.

Foto: Pim Fortuyn by Mladen Pikulić

Foto: Pim Fortuyn by Mladen Pikulić

Obrnuta situacija desila se kada sam fotografisao holandskog premijera Jan Peter Balkenende nevjerovatnih punih sat vremena u premijerskim odajama nije rezultiralo nekim velikim uspjehom. Iako sam nakon toga premijera još godinama sretao i srdačno se sa njim rukovao ipak mi nikada nije uspjelo da napravim njegov portret vrijedan pažnje.

Iako sam imao sve elemente da napravim dobar portret, ipak, Jan Peter Balkenende očito nije nikada pristao da mu ukradem dušu.

Ove godine sam nominovan za veliku holandsku fotografsku nagradu Zilveren Camera zbog portreta Hermana den Blijkera. Za vrijeme mojih profesionalnih angažmana često se desi da otkrijem totalno neki drugi nepoznati svijet nego onaj zbog kojeg sam i došao. Kako se to desi? Kada su me prije desetak godina angažovali da snimim uposlenike staračkog doma u Den Hagu ja sam otkrio posebno odjeljenje za ljude sa Alzheijmerovom bolešću i tu sam ostao neplanirano više od dvije godine da napravim knjigu Beleving Belicht. Da li je to bio slučaj, sudbina, mogućnost opservacije, vječita radoznalost i otkrivanje nepoznatog ili analitičko razmišljanja?

Kada sam fotografisao holandski festival u masi od par hiljada ljudi spazio sam u sekundi obrijanu glavu poznatog tv kuhara Hermana Den Blijkera sa kubanskom cigaretom u ustima. U tom trenutku i sa visine na kojoj sam se nalazio (skele) izgubio je sve ljudske karakteristike i više mi je ličio zbog jakih obrva na nekog morža ili na neki pladanj sa egzotičnim jelom koje je on upravo spremio. Taj paralelni svijet da se kuhar Herman den Blijker u tom trenutku i pod tom perspektivom pretvorio u produkt svoje profesije bila mi je motivacija da ga snimim.

Herman den Blijker - foto: Mladen Pikulić

Herman den Blijker - foto: Mladen Pikulić

U recenziji o nominaciji Zilveren Camera fotograf Bas de Meijer napisao je: “Herman den Blijker je opštepoznata figura ali na način kako ga je Mladen Pikulić snimio u uzbudljivom i originalnom načinu zavrijeđuje da se ponovo pogleda”.

Originalnost pristupa već milion puta viđenim predjelima ili osobama, uzbudljivost koja se neočekivanim momentom dešava; kontradiktornost, konfrontacija klišeima i tabuima, samo su neki od elemenata koji razlikuju dobru od prosječne fotografije.

O autoru

Ljubav prema fotografiji Mladen Pikulić naslijedio je od svog brata, Nine Pikulića, urednika fotografije sarajevskog AS-a i Oslobođenja, te se može reći da je fotografija u Pikulićevom životu prisutna od samog djetinjstva.

Tokom srednjoškolskog obrazovanja član je fotokluba CEDUS, a tokom studiranja žurnalistike na Univerzitetu u Sarajevu bivaju mu objavljene prve profesionalne fotografije i to u listovima Naši Dani i Oslobođenje.

U tom periodu osvojio je nagradu kao najmlađi laurent na Internacionalnom salonu fotografije, a radovi mu bivaju predstavljeni na stotinama izložbi u zemlji i izvan nje.

Nakon stečenog fakultetskog obrazovanja radi kao fotoreporter u Oslobođenju te postaje član ULUPUBiH, gdje je pred sami rat dva puta za redom osvajao godišnju nagradu za fotografiju.

Tokom rata nastavlja fotografirati kako u Sarajevu tako i u Zenici, da bi 1994. otišao u Rotterdam i osnovao svoju fotoagenciju.

Trenutno živi i radi u Holandiji gdje se bavi portretisanjem poznatih holandskih ličnosti i foto ilustracijama za knjige.

Radovi su mu izlagani ili se trenutno izlažu u svjetskim fotogalerijama i muzejima u New Yoru, Londonu, Berlinu, San Diegu i mnogim drugim.

O njegovom radu pisale su velike medijske agencije poput BBC-a, Washington Posta te skoro svi mediji u Holandiji. Mladen je bio i član žirija na festivalu Fotografija godine BiH 2013.

Autor: F.ba

REPORTAŽA: Čekajući spas u Putovićima

Datum i vrijeme objave: 23. Mart 2015. u 21:00 Kategorija: Info, Reportaže Autor: F.ba

Kamp u Putovićima kod Zenice izgrađen prije 20 godina za potrebe smještaja raseljenih lica. Danas je u jako lošem stanju ali i kao takav dom je za preko 20 porodica.  Majka sa sedmoro djece bez primanja, majka sa bolesnim djetetom sa 20 godina radnog staža i sa 14 KM dječijeg doplatka…
Ovo je samo dio teške priče koju smo zatekli  u kampu u Putovićima – zapisao je u reportaži Armin Durgut.

Klikom na fotografiju otvarate reportažu

Autor: Dejan Djuric

Izložba fotografija “Meanwhile in India” u Sarajevu

Datum i vrijeme objave: 14. Mart 2015. u 13:15 Kategorija: Vijesti Autor: Dejan Djuric

Zadovoljstvo nam je pozvati vas na otvorenje izložbe Amera Kapetanovića:

“Meanwhile in India”, u četvrtak, 19. 03. 2015. u 19:30h.
Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu

Izložbe fotografija Amera Kapetanovića praznik su umjetnosti svjetla i društveni događaj koji okuplja zaljubljenike i prijatelje fotografije. To posebno vrijedi za njegove izložbe u rodnom gradu: od “Wish You Were Here” (Umjetnička galerija BiH, 2005.), preko “Istanbul – the timeless city” (Turski kulturni centar, 2008.), URANIA-e (Galerija Burence, 2009.) do “Čovjeka u pripremi” (BlackBox, 2014.).

Proljeće 2015. Amer Kapetanović otvara izložbom fotografije nastale iz njegovog iskustva Indije. Pod jednostavnim imenom “Meanwhile in India” Kapetanović okuplja portrete, krajolike, ulične prizore i prikaze svakodnevnice jedne od najstarijih kultura svijeta. Izložba je premijerno postavljena u Novom Sadu, juna 2014., u okviru Noći muzeja.

Samo otvaranje izložbe donosi nam poseban kuriozitet za ljubitelje dobre fotografije: uz podršku firme Macline d.o.o. i SONY-ja po prvi put u Bosni i Hercegovini će biti upriličena i digitalna cinema projekcija fotografija u 4K tehnologiji. Radi se o novoj tehnologiji koja omogućava prikaz slike na velikim površinama uz zapanjujući nivo detalja, boje i dubine. Projekcija će trajati samo tokom večeri otvorenja izložbe i počinje 10 minuta nakon otvorenja.

Da bi vizuelni doživljaj tokom otvaranja bio upotpunjen i okusom Indije zaslužan je Franz&Sofie Tea Shop koja će se pobrinuti da naša nepca dotakne originalni indijski Masala Chai. Specijalno za ovu priliku muziku Indije izabrao je Damir Imamović.

Izložbu ćete od dana otvorenja moći pogledati do četvrtka, 26. marta 2015.

Autor: F.ba

REPORTAŽA: Srce za djecu

Datum i vrijeme objave: 9. Mart 2015. u 21:00 Kategorija: Info, Reportaže Autor: F.ba

Udruženje “Srce za djecu koja boluju od raka u  FBIH” okuplja roditelje i prijatelje djece oboljele i liječene od malignih bolesti, a ove godine navšava 12 godina svoga rada. Primjetan je blagi porast oboljele djece, godišnje se na Pedijatrijskoj klinici liječi do 60 djece. Pokušat ćemo sumirati urađeno u proteklom periodu, i doći ćemo do zaključka da je urađeno puno posla. Započeli smo gradnju Roditeljske kuće, napravili mnogo akcija, ostvarili mnogo kvalitetnih kontakata, za dječicu pripremili mnoštvo lijepih događaja. Sve što radimo, radimo za djecu. Naša misija i naš cilj jeste oboljeloj djeci olakšati liječenje i boravak u bolnici učiniti manje bolnim. Naš zadatak je roditeljima pružiti psihološku podršku kako bi imali snage hvatati se u koštac sa svim teškoćama koje nosi maligna bolest djeteta.
Svjedoci smo mnogih uzdaha, suza, teških trenutaka, ali i onih lijepih momenata kada roditelj spozna da je sve dobro prošlo. Mi smo bili tu, podijelili i lijepe i tužne trenutke sa mnogim porodicama. Radovali se s njima ali i tugovali s njima. Bit ćemo tu i dalje, pružati podršku svima koji su tu i koji će doći, praviti kampove za izliječenu djecu i raditi sve što smo i do sad radili. Ali nikad nećemo zaboraviti naše male hrabre borce koji nisu uspjeli izboriti svoju životnu bitku. Dragi naši heroji, čast nam je bila poznavati vas, i u vaše ime ćemo i dalje pomagati svu dječicu koja su nekom čudnom sudbinom morala doći na Hematoonkološko odjeljenje. – stoji u reportaži Eldina Hasanagića.

Ukoliko se odlučite da pomognete oboljeloj djeci, kontaktirajte:

Adresa:

Udruženje „Srce za djecu koja boluju od raka u FBiH“,
Himze Polovine 21, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina.

Kontakt:

Tel/fax: 00 387 33 215 416
E -mail:  info@srcezadjecu.ba
Web:      www.srcezadjecu.ba

Domaći platni promet:161 00000 388 901 24

Za uplate iz inostranstva:  BA39161  00000 388 901 24
S.W.I.F.T. šifra  RZBABA2S
Raiffeisen bank d.d. BiH

Ko spasi jedan život kao da je spasio cijeli svijet!

Klikom na fotografiju otvarate reportažu

Klikom na fotografiju otvarate reportažu

Reportaže na portalu Fotografija.ba se objavljuju svaki drugi ponedjeljak, a sve sa ciljem promovisanja kvalitetnih fotopriča. Medijski partner fotoreportaža je najčitaniji portal u BiH – Klix.ba koji također prenosi ovaj sadržaj.

Sponzor reportaža je Canon Bosna i Hercegovina, a sve do sada objavljene reportaže pogledajte OVDJE.

Ukoliko želite da objavite priču u ovoj rubrici, pošaljite upit na info@fotografija.ba

Izložba fotografija “Frozen Conflicts” u Galeriji BlackBOX

Datum i vrijeme objave: 4. Mart 2015. u 09:25 Kategorija: Info, Vijesti Autor: Haris Čalkić

U popularnoj Galeriji BlackBOX u Sarajevu (Vrazova 5) od 13-21.3.2015 bit će postavljena izložba Frozen Conflicts autora Davida Verberckta.
Otvorenje je predviđeno za 13. mart sa početkom u 19.00h.

O izložbi:

Frozen Conflicts priča o Nagorno-Karabahu, Gruziji, Abkaziji i Pridnjestrovlju, zemljama i de-facto nezavisnim oblastima koji su stanju zaborava od raspada Sovjetskog Saveza.

Neki ljudi žive svoje živote kao i mnogi drugi, ali imaju različit status u svom društvu. Oni su izbjeglice, raseljena lica ili ugrožene osobe koje žive u neizvjesnosti i na mjestima kojima često nedostaje međunarodno priznanje i toliko potrebna pomoć i podrška.
Neki od njih su rođeni s tim društvenim statusom, kao što su bili rođeni i njihovi preci. Oni su žigosani zaboravljenim, dugotrajanim sukobima koji imaju posljedice na njihove živote već desetljećima.
Sukobi koji se čine zamrznutima u vremenu, a izgledaju kao da se ne tope prema boljim danima.

Ova fotografska reportaža je zabilježena tokom tri duža boravka u Pridnjestrovlju, Abkaziji, Gruziji i Nagorno-Karabahu od oktobra 2013 do avgusta 2014.

Klikom na plakat možete potvrditi svoj dolazak na izložbu

Klikom na plakat možete potvrditi svoj dolazak na izložbu

Područje Nagorno-Karabaha je međunarodno priznato kao dio susjednog Azerbejdžana. U stvarnosti, Nagorno-Karabah je nezavisan, dostupan samo iz Armenije s kojom je vezan svakodnevni život i tokovi Karabaha. Također poznat kao Artsakh, rijetko naseljen uglavnom ljudima armenskog porijekla, sa dugim nizovima napuštenih gradova, izbrisanih tokom nasilnog rata početkom devedesetih, Nagorno-Karabah živi sa svojim ožiljcima i svojim naslijeđem. Stanovništvo najviše pogađa potpuni nedostatk međunarodnog priznanja, udaljenost i de facto izolacija.

Samegrelo je regija u Gruziji koja graniči spornom teritorijom Abkazije. Ta regija je bila ugrožena ratom između Gruzije i Abkazije početkom devedesetih, te je primila veliki broj interno raseljenih osoba. I nakon dvadeset godina izbjeglištva, raseljeni, a posebno oni koji žive u kolektivnim centrima, se i dalje suočavaju s ozbiljnim društveno-ekonomskim problemima te žive u teškim uvjetima s neadekvatnim mogućnostima za zapošljavanje, bez izgleda za povratak u Abkaziju.

Naizgled nezavisna država, priznata i podržavana od Rusije, Abkazija se pruža obalama Crnog Mora. Odvojeni od Gruzije tokom rata, samo rijetki povratnici su uspjeli doći do u svojih domova, uglavnom na području Galija koji graniči sa Samegrelom u Gruziji. Suočeni su sa žestokim i tmurnim životnih uslovima zbog nepostojanja sistema javnih i socijalnih usluga, nedostatka obrazovanja na gruzijskom jeziku i velike nesigurnosti. Iako žive u Abkaziji, oni u potpunosti zavise o teško dostupnim uslugama u Gruziji, već preopterećenim javnim službama u Samegrelu.

Pridnjestrovlje je enklava između Ukrajine i Moldavije, na istočnoj obali rijeke Dnjestar. Ova samoproglašena nezavisna država je još uvijek dio Moldavije. Nakon kratkog rata početkom devedesetih, vrijeme je stalo i održava siromaštvo koje je postalo dio sadašnjeg Pridnjestrovlja i Moldavije.

David Verberckt je nezavisni foto-reporter i trenutno zivi u Budimpesti. Diplomirao je na akademiji fotografije u Briselu 1993.
Nakon sto je izlozio svoje prve dokumetarne reortaze pocetkom devedesetih, David je krenuo putem humanotarnog rada te tako proveo zahtjevnoh dvadesetak godina radeci sa humaitarnim i organizacijama za razvoj na Bloskom Istoku, u Africi i na Balkanu.
Pocetmom 2013 David je napustio svakodnevne kancelarije da bi svoju profesionalnu karijeru u potpunosti posvetio foto-reporterstvu. Inretesuju ga ljudi, njihove sudbine i socijelne teme tako da njegove reportaze oslikavaju osobnosti zajednica u teskim zivotnim okolnostima.
David sada radi na nekoliko projekata kao sto su sukobi na Kavkazu, sa naglaskom na dugorocnim izbjeglistvima, i Palestinskim hronikama koje se fokusiraju na svakodnevni zivot stanovnika mnogobrojnih izbjeglickih kampova. U posljednje vrijeme, David radi i na oslikavanju teskog fizickog rada i teskom zivotu u prenaseljenom zaljevu Bengala.

Autor: F.ba

REPORTAŽA: Festival fotografije i dobrog druženja

Datum i vrijeme objave: 25. Februar 2015. u 21:00 Kategorija: Reportaže, Vijesti Autor: F.ba

Prošle godine sam pisao o festivalu “Fotografija godine BiH 2013”, tako da ste imali priliku pročitati o čemu je zapravo riječ. Kako prošle, tako i ove godine, izostaviću službeni dio, neću vam pričati o tome kako je ovo najveći festival ove vrste u regionu, već kako je ovo najbolji festival fotografije i druženja u regionu.

Početkom svake godine se okupimo u Sarajevu, to je naš grad okupljanja, upoznajemo nove ljude, vidimo prijatelje koje nismo vidjeli i po godinu dana i tada zaboravimo na sve ostalo i uživamo u druženju.

Na ovim fotografijama nećete vidjeti ono što očekujete, ne, to će biti objavljeno na portalu fotografija.ba u sklopu izvještaja sa festivala i predavanja. Ovdje ćete vidjeti meni drage osobe, koje volim i koje poznajem upravo preko ovog festivala. Tu su naravno i neki novi ljudi, ima i onih koji nisu mogli doći, ali doći će sljedeće godine, znam.

Toliko se zanimljivih stvari desilo na ovu petu godišnjicu festivala. Fotografije ne mogu prenijeti sve to, jer u Sarajevu smo bili da bi se družili, a ne fotografisali. Ali da ne bi sve ostalo samo u našim mislima, zabilježio sam djeliće nama dragih trenutaka kako bi nas podsjetili na sve što smo prošli zajedno.

Za sve vas koji ste bili na festivalu – uspomene, a za vas koji niste – mali dio sjećanja iza kulisa festivala “Fotografija godine BiH 2014”. Vidimo se dogodine – napisao je u reportaži Dejan Đurić.

Klikom na fotografiju otvarate reportažu

Klikom na fotografiju otvarate reportažu

Reportaže na portalu Fotografija.ba se objavljuju svaki drugi ponedjeljak, a sve sa ciljem promovisanja kvalitetnih fotopriča. Medijski partner fotoreportaža je najčitaniji portal u BiH – Klix.ba koji također prenosi ovaj sadržaj.

Sponzor reportaža je Canon Bosna i Hercegovina, a sve do sada objavljene reportaže pogledajte OVDJE.

Ukoliko želite da objavite priču u ovoj rubrici, pošaljite upit na info@fotografija.ba

REPORTAŽA: Island

Datum i vrijeme objave: 9. Februar 2015. u 21:00 Kategorija: Info, Reportaže Autor: Haris Čalkić

Island je otočna zemlja u sjevernom Atlantiku, mjesto gdje se Amerika i Evropa sreću i postaju jedno. To je mjesto na kojem se prostire najveći ledenjak (Glečer Vatna) i vodopad u Evropi, mjesto gdje se nalaze mnogobrojni gejziri, vulkani i odakle se jasno može promatrati neobični fenomen zvani aurora borealis. Island ima i najstariji parlament na svijetu, Althing, osnovan 930. godine. To je bio jedan od najvećih otoka na svijetu koje čovjek nije naselio, dok u kasnom devetom i desetom stoljeću nisu došli norveški i keltski (škotski i irski) imigranti. Otok je geološki vrlo aktivan. Ima više aktivnih vulkana, od kojih je najznačajniji Hekla. 2010. dogodila se značajna erupcija vulkana Eyjafjallajökull koja je privremeno prekinula zračni promet diljem Evrope zbog vulkanske prašine. Oko 10% otoka je pod ledom. Island je bogat gejzirima, a rasprostranjena pristupačnost geotermalne energije znači da stanovnici većine gradova imaju toplu vodu i grijanje po vrlo niskim cijenama. Električna energija je, načelno, veoma jeftina, uslijed mnoštva rijeka i vodopada koji se koriste za proizvodnju struje. Jezik koji se govori je islandski, a spada u skupinu sjevernogermanskih jezika. Kao religija prevladava kršćanstvo, tačnije protestantizam – zapisala je u reportaži Larisa Gluhić.

Klikom na fotografiju otvarate reportažu

Klikom na fotografiju otvarate reportažu

Reportaže na portalu Fotografija.ba se objavljuju svaki drugi ponedjeljak, a sve sa ciljem promovisanja kvalitetnih fotopriča. Medijski partner fotoreportaža je najčitaniji portal u BiH – Klix.ba koji također prenosi ovaj sadržaj.

Sponzor reportaža je Canon Bosna i Hercegovina, a sve do sada objavljene reportaže pogledajte OVDJE.

Ukoliko želite da objavite priču u ovoj rubrici, pošaljite upit na info@fotografija.ba

© FOTOGRAFIJA.BA 2008 - 2015 // Best of F.ba // Impressum // Osnovni pojmovi // Pravna pomoć // Uslovi korištenja // Registracija // Marketing // ispod haube WordPress i BuddyPress
Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača. Sve fotografije su isključivo vlasništvo njihovih autora.