Izložba fotografija: “Zaboravljena tradicija – Rekonstrukcija Isa-begovog hamama”

Datum i vrijeme objave: 19. Maj 2015. u 07:47 Kategorija: Vijesti Autor: Haris Čalkić

Izložba arhitektonskih fotografija pod nazivom “ZABORAVLJENA TRADICIJA – Rekonstrukcija Isa-begovog hamam” autorice Anide Krečo – Mujanović će biti izložena u okviru pete manifestacije Dani vakufa u BiH 2015, a realizovana je suradnji sa Vakufskom direkcijom Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini i Generalnom direkcijom vakufa Vlade Republike Turske.

Otvorenje izložbe je u srijedu 20. maja 2015., u prostorijama Isa-begovog hamama, u 17:00 sati. Izložba se može pogledati do 22. maja.

Autorica o izložbi:

Svjedoci smo da je grad Sarajevo iz više razloga izgubio svoj prepoznatljiv identitet, pa čak i neke višestoljetne tradicije. Postavlja se pitanje da li revitalizacija jednog objekta visoke historijske i arhitektonske vrijednosti, koji u isto vrijeme svojom funkcijom predstavlja veoma bitnu tradiciju, se može razmatrati kao jedan način vraćanja  identiteta. Grad bi dobio nazad jedan stari zaboravljeni dio svoje historije, a uspomene mnogih ljudi bi bile revitalizirane. Veoma objektivno mogu tvrditi da je tokom vremena ovaj objekat bio nepravedno zanemarivan. Generacije sarajlija su namjenu ovog objekta mogli znati samo po jednostavnom natpisu “Gradsko kupatilo”, objekat je vremenom postao nevidljiv, a svima se nalazio pred očima. A tokom svih tih godina, nekad veoma njegovana tradicija hamama i kupanja, postala je zaboravljena, iako je u BiH, kao dijelu bivšeg Otomanskog carstva, bila veoma jaka među svim građanima, bez obzira na njihovu religiju ili spol.

Kroz svoju historiju, grad Sarajevo je imao sedam hamama od kojih samo dva još uvijek postoje. Jedan je Gazi Husrev-begov, koji je 2002. godine obnovljen, kada mu je promijenjena i osnovna funkcija. Drugi je Isa-begov hamam, koji je takođe iz ekonomskih razloga djelomično morao promijeniti svoju namjenu, te je prvenstveno postao hotel, ali srećom jedan dio objekta je zadržao svoju izvornu funkciju.

S obzirom da je ovaj objekat već duži niz godina zaokupljao moju pažnju, smatrala sam da bi foto-dokumentovanje njegove obnove bilo od velike važnosti, kako za struku tako i za ljude koji su nekad posjećivali ovaj hamam. Dobila sam priliku da i drugima pokažem vrijednost ovog objekta, da ga napokon vide i da se prisjete zaboravljene tradicije. Tokom dvije godine rekonstrukcije, ja sam 65 puta fotografisala napredak radova, nastalo je preko 3500 fotografija, a jednim njihovim dijelom sam nastojala vjerodostojno prikazati projekt i tok rekonstrukcije.