Fotografije koje su promjenile svijet (II dio)

Datum i vrijeme objave: 15. Februar 2012. u 17:29 Kategorija: Istorija Autor: F.ba

U narednih nekoliko sedmica u nastavcima na našem portalu možete pogledati i pročitati informacije o fotografijama koje su promjenile svijet. Autor ovog eseja je Davor Pavlić. U prvom dijelu ovog eseja mogli ste pogledati fotografije iz područja Ekologije i Prava Crnaca. Prvi dio možete pročitati OVDJE.

Ovaj put vam donosimo ratne fotografije koje su promjenile svijet.

Rat

Dead on the beach
George Strock, 1943.

Kada je Life objavio ovu sasvim proganjajuću fotografiju plaže u Papua Novoj Gvineji 20. sptembra 1943. magazin je osjećao potrebu da se zapita u susjednom editorijalu preko cijele stranice „Zašto objaviti ovu fotografiju trojice američkih mladića mrtvih na stranoj obali uopće“? Jedan od razloga je bio: „Riječi nikad nisu dovoljne… riječi ne postoje da nam pomognu vidjeti, ili znati, ili osjetiti kako je, šta se zapravo dogodilo.“ Ali bilo je tu i nešto više; Life je zapravo objavio fotografiju u skladu sa željama vlade. Predsjednik Franklin D. Roosevelt je bio ubijeđen da su amerikanci postali previše zadovoljni ratovanjem, pa je podigao zabranu prikazivanja američkih žrtava. Strockova fotografija i ostale koje su slijedile u Life-u i bilo gdje drugo su imale željeni učinak. Javnost, šokirana tužnom realnosti borbe, je bila usađena sa još većom željom da pobijedi rat.

“Loyalist Militiaman at the Moment of Death”
Robert Capa, 1936.

Ova fotografija je potakla komešanje kada je bila objavljena u francuskom magazinu Vu  i tada je argumentirano, čak i pomogla ojačati republikansku svrhu. Neki su je posmatrali kao simbol antifašizma, drugi kao više univerzalnu izjavu protiv rata. Kako god, političke implikacije fotografije su bile brzo shvaćene.

“Execution of a Viet Cong Guerrilla”
Eddie Adams, 1968.

„Fotografije su najmoćnije oružje na svijetu“, napisao je jednom fotožurnalist Eddie Adams. Prigodan citat za Adamsa, jer 1968. fotografija oficira koji puca u zatvorenika u lisicama iz velike blizine ne samo da mu je donijela Pulitzer-a 1969., nego je utjecala i veoma mnogo na to kako su amerikanci vidjeli rat u Vijetnamu. Iako je fotografijama imala toliki odjek, situacija nije onakva kako se ispočetka čini. Šta je adams fotografirao ne otkriva cijelu priču. Čovjek koji je pogubljen je bio kapetan vietkonške „osvetničke odredbe“ koja je pogubila desetine nenaoružanih civila ranije istoga dana. Kako god, odmah je postala simbol ratne okrutnosti i čovjeka koji povlači okidač – general Nguyen Ngoc Loan – učinila njenim zločincem. Nažalost, ostavština te fotografije je Loan-a proganjala cijeloga života. Nakon što ga je Australijska bolnica odbila liječiti prebačen je u Sjedinjene Države gdje ga je dočekala ogromna, iako neupješna, kampanja da ga se deportuje. Na kraju se nastanio u Virginiji i otvorio restoran, ali je bio primoran zatvoriti ga čim ga je njegova prošlost sustigla. Vandali su napisali „znamo tko si“ na njegovim zidovima i posao je prestao. Adams je osjećao samo žaljenje za Loana toliko da se kasnije ispričao što je uopće snimio tu fotografiju priznajući: „General je ubio vietkonga; Ja sam ubio generala svojim aparatom“.

“Reaching out, South of the DMZ
Larry Burrows, 1966

Suprotno naporima koji su učinjeni prema novinarima u slijedećim konfliktima, i čak programu korištenom u iračkom ratu, novinari i fotografi u Vietnamu su mogli, kako Walter Cronkite piše u Life-u: „pratiti trupe gdje god bi mogli organizirati prijevod, i nije bilo cenzure“… Taj sistem, ili nedostatak istoga, je amerikance držao obaviještenima o problemima vojnika, njihovim pothvatima, preprekama i heroizmima“. Dopiranje („Reaching out“) je suštinski primjerak moćne fotografije koja je izašla iz Vijetnama. „Fotografije u boji mučenih vijetnamskih seljaka i ranjenih američkih regruta koje je Larry Burrows fotografirao, a Life objavio, počinjući u 1962., sa sigurnošću su utvrdile povik protiv američke prisutnosti u Vijetnamu“, napisala je Susan Sontag u svom eseju „Looking at War“ (gledajući rat), 9.12.2002. u New Yorker magazinu. „Burrows je bio prvi važan fotograf koji je fotografirao cijeli rat u boji – još jedan napredak u vjerojatnosti i šokiranju.“ Burrows je ubijen kada je helikopter u kojem je bio srušen iznad Laosa 1971.

“Veiled women practice shooting on the outskirts of the city”
Jean Gaumy, 1986.


TEHERAN, Iran— Pokrivene žene uče kako pucati na granicama grada.

“Raising the Flag on Iwo Jima”
Joe Rosenthal, 1945.

Jedna od najneizbrisivih fotografija drugog svjetskog rata, kao i dobitnik Pulitzera, ova fotografija američkih marinaca kako podižu zastavu na Mount Suribachi tijekom borbe Iwo Jima je široko korištena kao priznanje američkom heroizmu. Od šest ljudi na fotografiji tri su poginula u borbi. Fotografija je korištena da se napravi ratni memorijal u blizini USMC Arlington nacionalnog groblja u Washington, D.C.

“Anti Vietnam”
Marc Ribaud, 1967.

ARLINGTON, Virginia — Jan Rose Kasmir se suočava sa nacionalnom gardom ispred Pentagona tijekom marša protiv rata u Vijetnamu 1967.

“Tiananmen Square”
Stuart Franklin, 1989.


 Štrajk glađu 3.000 studenata u Pekingu je prerastao u protest od više od milijun dok je nacija nad kojom je počinjena nepravda tražila reformu. Sedam tjedana narod i Narodna Republika, utjelovljena u vojnicima poslanih od raskidane komunističke partije, su oprezno gledali jedne jedni druge dok je svijet čekao. Kada se ovaj mladić jednostavno nije htio pomaknuti, stojeći sa svojim torbama ispred linije tenkova, rođen je junak. Drugi junak rođen je kada je vozač tenka odbio da pregazi mladića i umjesto toga ga obišao. Uskoro je ovaj san završio i krv se prolila po Tiananmen, ali ova fotografija je pokazala milijardi Kineza da postoji nada.

“The Crimean War”
Roger Fenton, 1855.

Rat koji su Engleska i Francuska vodile protiv Rusije. Ovaj rat je postao prvi konflikt sa dovoljno fotografskih dokaza. Boreći se sa kolerom, slomljenim rebrima, vukući svoj laboratorij za razvijanje na konjskoj prikolici Fenton je napravio 350 fotografija. One su veličanstvene i trijezne za ratnu fotografiju, jer nijedan od Fentonovih sponzora nije htio da vidi razaranje ili bilo koji dokaz rata koji nije tekao dobro.

“Attack on Pearl Harbor”
AP, 1941.

Napad na Pearl Harbor bila je mornarička zračna operacija koja se dogodila 07.12.1941., kada su japanske mornaričke i zračne snage napale američku mornaričku bazu – Pearl Harbor, Hawai. Napad je izveden bez ikakve objave rata od strane Japana, koji je formaliziran tek onda kada je napad počeo. Četiri američka mornarička vojna broda su potonjena, četiri druga su oštećena, osam drugih brodova je ili potopljeno ili oštećeno. 188 američkih aviona je uništeno, 2.402 člana osoblja ubijeno i 1.292 je ranjeno. Sljedećeg dana Sjedinjene Američke Države su objavile rat Japanu, službeno ulazeći u drugi svjetski rat. Napad je osmišljen i vođen od strane admirala Isoroku Yamamoto (koji je u vrijeme napada bio u Hiroshima Bay na vojnom brodu Nagato), koji se nadao uništiti američku flotu u Pacifiku. Zapravo, operacija je bila uspješna, jer u nešto više od jednog sata 360 letova koji su krenuli sa japanskih nosača su potopili četiri od osam vojnih brodova, dok su ostali znatno oštećeni. Ova pobjeda je omogućila Japancima da zauzmu kontrolu Pacifika u tom trenutku.